February 22, 2006 - blogs updated

October 11, 2005 - THIS YEAR'S LOVE

"Maps to the stars ! Maps to the stars!" - vikao je mali djecak na ulici.
Prisao mu je covjek kojeg je kisni  oblak u stopu pratio cijelog zivota, koliko god da je trcao, bjezao - oblak ga je uvjek polako ali sigurno pratio a iz njega je lilo kao iz kabla, ponekad bi i sjevnula i po koja munja.
Toliko se vec navikao na taj kisni oblak  da nije vise ni znao sta to znaci biti suh,
sta znaci dotaci svoje lice a da se niz njega ne cijedi kisa. Jedna ga je poljubila, svojim usnama obrisala vodu s njegivih usana ali kad se razvedrilo nestala je. Jer drugi  ljudi bi mu se priblizili  samo dok je zaista padala kisa , medjutim kada bi se razvedrilo i kada bi spazili mali crni  oblak kako neumoljivo lebdi nad njim i sipa gustu kisu , pobjegli bi glavom bez obzira, prestravljeni.
Bacio je pogled na djecakovu robu - na papirnom smotuljku mogao je procitati samo jednu rijec:
H o pe...
Djecak se nije uplasio, uostalom imao je zutu kisnu kabanicu i gumene cizmice kao i razmak izmedju dva prednja zuba.
Something religious?!" - Upitao je djecaka.
"No silly,  m a p s   t o  t h e   s t a r s!" Odgovori djecak naglasavajuci svako slovo sa osmjehom u kojem je bio stopljen i prijegor i strpljenje, izraz kakav se obicno vidi na licima onih koji se obracaju manje inteligentnijima od sebe.

Sa nevjericom je uzeo zavijutak iz djecakovih ruku.  Dok je sjedio na klupi oblak je i dalje lio kisu na njegovu glavu. Slucajni prolaznici su ga zaobilazili u sirokom luku, a poneki hrabriji bi se priblizioi dobacio mu koji novcic u krilo.

Konacno je razmotao mapu zamotanu  u plastiku  i krenuo putem  za koji nije ni slutio da postoji.
Sretan rodjendan prijatelju!

October 11, 2005 - BOYS OF THE SUMMER

I opet me dugo nije bilo. Nije mi se pisalo i pitao sam se zasto uopce imam potrebu da ostavljam ovakve tragove za sobom. Mozda zato sto bih dao bilo sto da imam neke fragmente iz zivota svojeg oca, njegovog oca ili oca njegovog oca. Mozda zato sto mi je u RL toliko tesko ispoljavati emocije, zato ih ovdje bez problema bljuljem u najpateticnijem maniru

A mozda je u pitanju cisti egzibicionizam. Ne znam, a nije ni vazno.

Ljeto je ove godine nestalo naprasno i gotovo preko noci.

Krajem ljeta ja obicno  svake godine dozivljavam raspolozenje koje zovem Boys of the Summer - sjeta. Naime postoji istoimena  pjesma od Don Henleya  iz sredine osamdesetih koja me nepogresivo vrati u  Split krajem osamdesetih, lito vilovito zavrsava i pocinje skola.

Video pjesme sasvim vjerno preslikava atmosferu kraja ljeta, dani postaju kraci, nebo je sve plavije a zalasci sunca su sve crveniji , plaze su prazne i ulice puste, on je bjesomucno trazi vozeci se okolo iako zna da je zauvjek otisla.

Nobody on the road
Nobody on the beach
I feel it in the air
The summer's out of reach
Empty lake,
Empty streets
The sun goes down alone
I'm drivin' by your house
Though i know you're not home
But i can see you-
Your brown skin shinin' in the sun
You got your hair combed back and your
Sunglasses on, baby
And i can tell you my love for you
Will still be strong after the boys of
Summer have gone
I never will forget those nights
I wonder if it was a dream
Remember how you made me crazy?
Remember how i made you scream?
Now i don't understand what's happened
To our love,
But babe, i'm gonna get you back
I'm gonna show you what i'm made of
I can see you-
Your brown skin shinin' in the sun
I see you walkin' real slow and you're smilin' at everyone

 can tell you my love for you will still be strong
After the boys of summer have gone
Out on the road today i saw a deadhead sticker
On a cadillac
A little voice inside my head said, "don't
Look back. you can never look back."
I thought i knew what love was,
What did i know?
Those days are gone forever
I should just let them go but-
I can see you-
Your brown skin shinin' in the sun
You got that top pulled down and that radio on baby
And i can tell you my love for you will still be strong
After the boys of summer have gone
I can see you-
Your brown skin shining in the sun
You got that hair slicked back and
Those wayfarers on, baby
I can tell you my love for you will still be strong
After the boys of summer have gone..

Uvjek sam volio muziku koja tako nepogresivo uhvati neko suptilno raspolozenje, bilo kako bilo ove godine je ljeto pobjeglo naglo i bez tog sjetnog prelaza. 

Na srecu  jos uvjek nije toliko hladno da se ne radujem mojem omiljenom ritualu Listopada i Studenog, nedjelja ujutro i potpuno prazna  pjescana plaza, more toplo i  podatno a sunce blago. Tisina Ghajn Tufiehe na kojoj su se nekad gnjezdile velike  morske kornjace.  Jedino sto Tis vise nije tu, da me izgrebe svojim kandzama dok bjesomucno mlatara nogama kroz more.

October 11, 2005 - AMA

Ama kaze da sam joj inspiracija. A ja joj nevjerujem!?.

Ama kaze da me voli. A ja joj opet ne vjerujem!

Zasto mi je tako tesko voljeti sebe?!

Ama je otkrila cari blogovanja, sad Ama vise nije

samo moja, sad je moze imati cijeli svijet.

I glupo je biti ljubomoran jer Ama nikad nece biti

ni samo moja  niti bilo cija. Ama je po definiciji

svacija.

Dakle ovdje mozete pratiti Amu i njen put kroz zemaljsku orbitu

velikodusno cu je podjeliti s vama, u sezoni  slatkog grozdja i zrelog sipka koji je ipak moje najomiljenije voce:

http://blogs.forumer.com/ama/

meni uostalom ostaje hamock chair u njenoj  Arborei, svega pedesetak metara

od mojih kucnih vrata,  jutarnje yoga-seanse krmeljivih ociju

i zmajskog daha i jos puno, puno toga, uostalom to vas se ne tice

- toliko je bas i necu djeliti

September 15, 2005 - Gdje si? - Hyper-ballad

 
We live on a mountain
Right at the top
There's a beautiful view
From the top of the mountain
Every morning i walk towards the edge
And throw little things off
Like:
Car-parts, bottles and cutlery
Or whatever i find lying around

It's become a habit
A way
To start the day

I go through all this
Before you wake up
So i can feel happier
To be safe up here with you

It's real early morning
No-one is awake
I'm back at my cliff
Still throwing things off
I listen to the sounds they make
On their way down
I follow them with my eyes 'till they crash
Imagine what my body would sound like
Slamming against those rocks

When it lands
Will my eyes
Be closed or open?

I go through all this
Before you wake up
So i can feel happier
To be safe up here with you

August 30, 2005 - WHEN LOVE BREAKS DOWN

August 14, 2005 - ZIVOT U TEHNICOLORU

            

Let me sing among those stars
Let me see what spring is like
On jupiter and mars

In other words, hold my hand
In other words, baby kiss me

Fill my heart with song
Let me sing for ever more
You are all i long for
All i worship and adore

In other words, please be true
In other words, i love you

August 11, 2005 - GUERILLA TRAINING

Neki dan sam dobio od instruktora iz mog gyma  super revolucionarni program za kardiovaskularne vjezbe - zove se Guerilla Training i razvijen je nakon godina proucavanja vrhunskih atleticara i brzoklizaca u Japanu. 
Naime sa trcanjem je uvjek problem sto ti pored masti odu i tesko steceni misici. Medjutim autori ovog programa tvrde da se na ovaj nacin iskljucivo sagorjevaju masne naslage dok ti misici ostaju netaknuti. kazu da je poanta ovog treninga sto ti i nakon work-outa metabolizam ostane u visoj brzini pa cijeli dan sagorjevas masti, kazu pun si energije i cijeli dan buzzing on endorphins.  Bilo kako bilo, procitao sam studiju na svih pet strana - ne zijevnuvsi ni jednom i ubjedili su me. Najvise mi se svidilo sto cijeli program traje svega 20 tak minuta - i to je sve. U studiji se tvrdi da je dovoljno strogo se pridrzavati ovog programa tri puta tjedno, svega 8 tjedana i da ces dobiti savrseno tijelo sprintera. Zivi bili pa vidjeli, ja sam jutros poceo i moram reci da sam jos uvjek high a  skoro je jedanes. Ma jedini razlog zbog kojeg ovo stavljam na blog je da bih imao evidenciju koliko je vremena proslo. U stvari dobro je i podjeliti nova saznanja. Dakle program izgleda ovako:

8 minuta zagrijavanje na  60% Maksimalnog broja otkucaja srca

4 minuta naizmjenicno:

20 sec  Sprint do maksimuma

10 sec  Odmor

5 minuta na 60%

I to je sve

August 1, 2005 - BALADA O VITEZU OLUJNOM

Dugo me nema na blogu. Nekako nemam volje za pisanjem. Ipak vrucina nije do kraja sprzila moju volju za literarnim izrazom jer  nije da ne pisem po netu. Ovih dana na jednom forumu  i nekom bezveznom topicu zapoceh  prepisku sa Lady Dominom.

Pocelo je kao zezancija ali mogu reci da bas uzivam, trenutno mi ovo lirsko raspolozenje sasvim prija,  u biti sasvim je u skladu sa lirskim momentima koji mi se desavaju u stvarnom zivotu
Uostalom evo vam linka pa citajte ....http://olujni.blog.hr/

July 18, 2005 - DON'T STAND SO CLOSE TO ME

Young teacher the subject
Of schoolgirl fantasy
She wants him so badly
Knows what she wants to be
Inside her there's no room
This girl's an open page...

Kazu da je odnos ucenika i ucitelja po definiciji opterecen emotivnim i erotskim nabojem, barem na nekom nivou. Kazu da se ljudsko bice uvjek vezuje za onog od koga uci.  Kazu da onaj koji je u poziciji ucitelja nikada ne smije zanemariti ovu cinjenicu...

Svakog dana ucitelja obasja sunce kad udje u ucionicu. Kad  im  se pogledi sretnu vrijeme stane a zemlja se prestane rotirati oko svoje ose.

Utopljeni jedno u drugom, nestaju sve barijere koje obicno dijele dva ljudska bica i vracaju se svojim prapocetcima, dio jedne cijeline, fuzija dviju bozijih cestica.... 

Don't stand so close to me!

July 6, 2005 - TO THE LONELY MOUNTAIN AND BACK

When you set out on your journey to Ithaca, pray that the road is long, full of adventure, full of knowledge.
The Lestrygonians  and the Cyclops, the angry Poseidon-do not fear them:
You will never find such as these on your path if your toughts remain lofty , if a fine emotion touches your spirit and your body.
The Lestrygonians  and the Cyclops, the fierce Poseidon you will never encounter, if you do not carry them within your soul, if your heart does not set them up before you.
Pray that the road is long.
That the summer mornings are many, when, with such pleasure, with such joy you will enter ports seen for the first time...
Constantine Cavafy (1863-1933)

Voda je bistra i hladna - u sebi nosi svjezinu planinskih snjegova  i svo znanje praiskona.

Voda je divlja, brza i silovita - u sebi nosi energetski naboj zemlje  koju ispira.

Voda je dobra, pitka  i ljekovita - u sebi nosi sjaj glatkog kamenja i zelenilo smaragdne sume.

Voda je bistra - u njoj se ogledaju sumske nimfe.

Za vodom zude svi atomi moga bica. U njoj utapam zedj koze i sluzokoze.

Vodom hladim vrelinu lipanjskog sunca. Ponovno rodjen na svoj rodjendan.

Nestajem u zrcalu kristalno plavog neba, gubim se u odrazu najzelenijeg zelenila.

Dok mi ledni brzaci presjecaju dah sretan sam sto jesam i sto sam ovdje i sada,
cijelo moje bice vristi u ekstazi sjedinjenja sa majcicom zemljom,

 vodeni stvor - ponovno u svom domu, jedno sa vodom.....

Da, ona tockica u rijeci  sam ja

Dakle odakle poceti, pa eto ja sam poceo od mog prvog susreta  sa vodom. Susreta koji cu cijeli zivot pamtiti, jer je tog dana Magicna Rijeka pocela uticati u moje bice i ispunjavati sve moje krvne sudove da ih vise nikad ne napusti.

June 19, 2005 - ELVIS HAS LEFT THE BUILDING

June 17, 2005 - PROKLETSTVO DEBELE GUZICE

Ljut kao ris. Munje i gromovi. Upravo dolazim iz sudnice. Morao sam platiti kaznu za parkiranje iako sam bio potpuno  pravu.

Zanemarimo sto sam morao sjediti u sudnici dva puna sata kuvajuci se u odjelu i kravati. Zanemarimo sto su svi prometni redari na otoku u pravilu isfrustrirane debele krave koje ne mogu ni zakopcati uniformu a guzica im izgleda kao vreca od 25 kila krompira i koje ce zaljepit kaznu samo zato sto vam tocak strci nekoliko centimetara van bijele crte. Sta se dogodilo sa univerzalnom pravdom. Toliko sam ljut da bih najradije udarao sakom o zid a ne mogu jer sam na poslu.

Udisaj......Izdisaj.... jos samo sedam dana i bicu daleko do svega,  kao Bilbo Bagins zaputit cu se ka Maglovitoj Planini, brckati noge u kristalno cistoj rijeci a ako budem sretne ruke mozda vidim i elfove... ma koga briga za 20 Eura

June 16, 2005 - KONCENTRICNI KRUGOVI SAMOOBMANE ili jedna savrseno povrsna materijalisticka prica

Prvo cu vam ispricati pricu koja me je potakla na cijelu ovu spiku,

C. je dobrano zagrizla u drugu dekadu svog zivota. Objektivno nije neka savrsena ljepotica ali daleko od toga da je ruzna. U stvari posjeduje prilicnu dozu seksipila. Ima fenomenalne velike grudi i divnu mekanu kozu. Uvjek je tip top sredjena, od isfrizirane kose do malog noznog prsta. Na njoj su uglavnom najpoznatije marke bilo da je u pitanju parfem ili suncane ocale. Radi za neku privatnu superekskluzivnu  aviokompaniju koja se bavi jedino mega rich klijentima. Non stop je u pokretu, danas je tu, sutra u Nairobiju a preksutra u Parizu. Jednom mi je donjela sliku Brad Pitta sa njegovim autogramom, osobno joj je dao citav pregrst tog jutra kada je u njenom avionu sletio na nas otocic. Bilo mi je neprijatno pokakiti se na njen entuzijazam pa sam je prihvatio hineci odusevljenje. Medjutim puno vise me je ushitila kad je je donjela korpu punu ananasa, papaya i manga - svjeze iz Kameruna. C. u sustini ima vrlo malo slobodnog vremena, a cak i kad ga ima provodi ga uglavnom na mobilnom telefonu. Druzenje s nama joj dodje kao neka usputna radnja prilikom egzistencije na mobilnom.  Nekad se iznenadim kako joj mozak fenomenalno radi, vozi nas kuci iz nocnog provoda, svi smo pripiti a ona momentalno recitira citav itenerary za let od broja aviona do vremena poljetanja i sletanja. Sve to u ZULU vremenu - he he - zahvaljujuci C.znam sta je ZULU vrijeme. Sve u svemu C. je OK cura, mozda joj fali malo dubine ali radi na tome. Ide u skolu filozofije i jako se voli baviti spiritualnim stvarima, mada ponekad pomislim da to radi iz pomodarstva. Ono sto je najvaznije C. je odan prijatelj. Odlican je slusaoc i obozava se baviti tudjim problemima i tudjim poslovima, totalno se uzivi u bilo kakvu situaciju i jako je strpljiva .Zato je valjda tako i uspjesna u svom poslu.

C.zivi sama u staklenom dvorcu na morskoj hridi. Nema ozbiljnu vezu vec godinama i u stvari to sad izgleda sasvim prirodno. Ne mogu niti zamisliti C. u vezi s bilo kim drugim osim sa njenim mobilnim telefonom ili sa misterioznim starijim ljubavnikom koji zivi u Parizu.

L. je simpatican momak. Dobrano zagrizao  tridesete. Radi kao zemljomjerac (ovu rijec sam izmislio, u vrijeme dok sam ja zivio u hrvatskoj to se zvalo geodet ). Ima 4 wheel drive dzipa, a za lijepo vrijeme ima i Harley Davidsona sa svim odgovarajucim accesories od sjajne kacige do originalne harley kozne jakete i rukavica (mozda malo prejak smiley ali ajde). Ima i dasku za surfanje i omanju jahticu. samozaposlen je i cesto juri za valovima po citavom svijetu. Ne treba ni reci da se cure lijepe kao blesave. Unatoc svemu tome on je uglavnom single od kad ga znam. Zivi sam u kamenom dvorcu . Ne bih rekao da je pretjerano dubok. Nije najugodniji sagovornik i uopce ne zna slusati ali se uvjek trudi i zato mu treba odati barem malo priznanje. 

I on se pali na spiritualnost and  all that crap i opet kao i slucaju C. ubjedjen sam da je to najvise iz pomodarskih razloga, mada i ovdje postoji istinska iskra. A gdje postoji iskra postoji i mogucnost da se razbukta vatra. Ma L. je sasvim OK momak kad se naviknes na njegovu djetinjastu opsjednutost samim sobom (uostalo gdje bas ja od svih ljudi da o tome drzim pridike).

Ukratko ja sam ubjedjen da su C. i L. stvoreni jedno za drugo kao dva komadica puzzle slagalice. Vole iste stvari, imaju kompatibilne karaktere i tjela. Jedno vrijeme su cak i izlazili zajedno, medjutim sve je ostalo samo na tome. C. je izjavila kako je L. neugledan, kako ga je jednom zatekla musavog i kako on u stvari nije njena liga. L. mi je preko capuccina neki dan izlozio cijeli traktat o tome zasto ne moze sebe nikako vidjeti sa C. Kad sve zbrojis i oduzmes u stvari je dao iste razloge kao i C.

Nista posebno, jos jedna od prica  sa otoka koji vrvi kao mravinjak u kojem se sudaraju i odbijaju tisuce ljudskih dusa poput plutanih cepova koji plutaju u kadi punoj vode.

Medjutim ja se cijelo vrijeme pitam koliko smo u stanju stvarno sagledati sebe. Koliko je slika koju o sebi imamo objektivna?

Kako u stvari doci do objektivne istine? Tko nam to moze reci, cak i ako se usudimo nekoga pitati i ako nas taj netko odluci nagraditi svojim iskrenim misljenjem dali cemo dobiti objektivnu istinu ili opet neciju subjektivnu projekciju.

Ili mozda jednostavno ne postoji objektivna istina! Mozda je poanta zivota kompatibilnost subjektivnosti.

A mozda jednostavno ne treba o svemu  previse razmisljati, mozda samo treba nauciti slusati glas srca i osjetiti toplinu koju isijava necija dusa...

June 15, 2005 - FANCY A SWIM

By the way, danas cijeli dan slusam Ministry of Sound Radio  a tamni oblak je otisao  zajedno sa Garbage cd-om koji je vracen na policu. Do slijedeceg napada malodusnosti.

Uvjek sam se osjecao kao djete mora. Naime takorekoc sam se rodio u moru. Majka mi je plivala a onda otisla u rodiliste, i donijela me na svijet bez ikakavih komplikacija i poslije toga se vrlo brzo vratila na more. I mene je vrlo rano bucnila i uvjek mi kazu kako su bili ugodno iznenadjeni, sto se uopce ne bojim mora.  U mojim uspomena iz djetinstva vrlo znacajnu ulogu igra drvena barka mog dide i njegove ribarske mreze. Subotom ujutro za mene je najbolje igraliste bila babina  kada gdje su se u  raznim kashetama pracakale jos zive ribe a nekad na moju radost gmizale crvene rakovice.   Premetao bih sve te morske stanovnike najrazlicitijih oblika, igrao se s njima ili ih jednostavno gladio uzivajuci u odsjaju svih duginih boja koje su se preljevale u njihovim krljustima. Uzivao u njihovom mirisu.

Nakon sto je  dide svoju barku prodao ja sam se morao zadovoljiti posjetima ribarnici, gdje bih skrivajuci se iza majcinih skuta neopazen od prodavaca zabijao prste medju hladna riblja tjelesa,  a zatim ih mirisao, isprva oprezno i ovlas a zati kako  je miris postajao slabiji sve duze i duze cijelim putem do kuce,  sto bi u splitu rekli - mali od friskine..

U stvari ono sto su za Prousta Madlaine kolacici za mene su  isprepleteni mirisi ribarnice i sumpora iz splitskih toplica. Dakle o svemu ovome sam se raspisao tek toliko da se zna da je more  moj prirodni element.  Od pocetka petog mjeseca pa do pocetka skole moje zivot se odvijao u moru i uz more. A onda sam tamo negdje sredinom osamdesetih prvi put vidio Ralje. Od tada proklinjem Spielberga. Zahvaljujuci njemu postao sam najveca pickica. Naime i dan danas mi se desi da zaplivam kraul punom forcom , nekad zavrsim i stotinu metara od obale, i sve je u redu dok mi na pamet ne padnu Ralje, onda me istog momenta uhvati takva panika a iz dubine mi se pocnu prividjati najrazlicitiji oblici morskih pasa. Kada sam ispod mora, to je sasvim druga prica, osjecam se sigurno  i dalje sam ja gospodar situacije. Medjutim gore na povrsini imam utisak da me odozdo moze strefiti tko zna sta a da necu ni primjetiti.  Kao sto rekoh dok god ne razmisljam o raljama i raznim National Geografic emisijama posvecenim morskim nemanima totalno sam ok ali onog momenta kad mi se prikrade takva misao uhvati me nevidjena panika i kao sumanut odjurim ka obali. Ovaj strah me obicno nebi hvatao toliko cesto dok nisam dosao na moj otok. Dok nisam dosao ovdje bio sam ubjedjen da takve ubojice kao sto su Velika bijela psina, Tiger shark, Cekicara zive samo u tropskim morima .  Je, malo sutra, sve ove ljupke ribice mogu se naci i u sredozemnom Moru.  Bthw najveca bijela psina ikad uhvacena u Mediteranu - uhvacena je bas na mom otoku negdje 70-tih godina. Ostao sam u soku kad sam pronasao u nekoj knjizi da je koncentracija ovih morskih pasa upravo najveca oko mog otoka.  Iz nekog cudnog razloga medjutim ( ako statistike ne lazu) ovdje je bilo najmanje napada na ljude od svih sredozemnih zemalja, vise je bilo i u Hrvatskoj koja je takodjer na dnu liste. 

Vecina profesionalnih ronioca koji s u moru svaki dan mi je rekla da velikog morskog psa nikad u zivotu nije vidjela, a neki od njih rone i po 15 godina. Kazu da se oni uplase i pobjegnu kad vide ronioce. Ma pricaj ti to nekom drugom prijatelju.

Moj iskonski strah od morskih pasa na otoku je stasao do razmjera fobije. Dobro mozda malo  pretjerujem,  na pjescanoj plazi se jos i mogu opustiti, ali ispod kuce, gdje se ne vidi dno, nema sanse da se odvojim od obale. Samo se bucnem, zaronim dva tri puta  i to je sve. Krajnje zalosno. I onda mi jutros Vjestica posalje ove slike. Bas ti hvala , ljeto nije moglo bolje poceti. sreca da idem na planinu sljedeceg tjedna, mozda zaboravim dok se vratim...

Obratiti paznju na dio ljudskog stopala i sake na vrhu slike i usporediti to sa velicinom ralja.....

June 14, 2005 - Do Androids Dream Of Electric Sheep - Part 2

Kako zamisljate Dream Catchericu...?!

I onda, dali sam se sinoc ispavao?! - nisam.

Dali sam se jutros uspavao - jesam. Helou I am 3PO and I will be your host for the evening. Again!

I danas slusam Garbage ?!  Slusam.

Brr, lose je kad ti se uopce desi takav dan, a kamoli tek kad se ponovi.

Dosta je bilo, sutra definitivno upadam u patike cim ispadnem iz kreveta bio suncan dan ili ne...

TISINA JE ZLATO

Ukoliko zanijemim onda nisam stvaran

ali ukoliko se proderem

nitko me ne cuje

Ako stavim masku imam se gdje sakriti...

Sutnja je zlato, mene su ukrotili

Bezbjedan u svojoj kozi,

nitko ne dobija - ni iz dzepa ni u dzep

Ukoliko vrisnem, dali ce netko biti povrijedjen...

I ukoliko ne osjecam onda me nitko nece ni doticati

Ukoliko nikakva istina nije izrecena

 onda nema  ni lazi za skrivanje

Sutnja je zlato...

Nitko ne moze prodrijeti,

Bezbjedan u svojoj kozi

nitko ne dobija - ni iz dzepa ni u dzep

Dali ste me culi kad sam progovorio,

Dali razumjete...

Dali ste culi moj glas,

Hocemo li se drzati za ruke,

Dali me razumijete....

Zasto nitko nece da slusa,

i nitko ne moze prodrijeti

Moje tijelo je hram

Ali nista nije bas tako jednostavno...

Sutnja je zlato, mene su ukrotili

Pokraden,

Siguran u svojoj kozi

Just for the record, poezija od danas i jucer pripada band-u Garbage- Spot On!

Prijevod je moj, bas uzivam i osjecam se kao pjesnik. Nisam mogao odoliti, samo jos jednu, ovu obozavam i  svaki put kad je cujem sjetim se jednog kurvijadera sa fenickim ocima i imenom andjela

GLUPACA

Pretvaras se da si euforicna,

 Pretvaras se da ti je dosadno

U stanju si odglumiti bilo sto,

 samo da budes obozavana

I ono sto ti treba, to i dobijas

Ti ne poznajes strah

jer ne vjerujes u vjeru

Ti ne vjerujes da postoji ista

sto se ne moze pokvariti

Koja si glupaca,

prava glupaca

sve sto imas protratila si,

sasvim

Ono sto te pokrece, moze te izludjeti

Milion lazi , nebi li se bolje prodala,

To je sve sto imas...

Ne vjerujes u ljubav,

ne vjerujes u mrznju

June 13, 2005 - DO ANDROIDS DREAM OF ELECTRIC SHEEP?

Kakav radostan dan. Ptice pjevaju aleluja

Volio bih da mogu zapoceti tako. Nazalost sasvim je suprotno. Danasnji blog entry je iskljucivo odusak mojoj frustraciji stoga ne preporucujem daljnje citanje.

Kakav sugavi dan. Najgore je kad sunce upece a ne vidis ga, samo nekakvu izmaglicastu skramicu koja prekriva nebo. Puu!

Kako se Garbage dobro uklapa. Obozavam njen blago shizofrenicni glas.

Upravo sam dosao na posao jedan sat ranije, ubjedjen da sam dosao na vrijeme. Glavonja me je   pogledao prenererazeno. Osjetio sam se kao mentalni bolesnik.

U stvari znam sta je. Ove sedmice ne predajem u skoli. Bez tog sata pauza mi se ucinila dugom i jednostavno sam je po inerciji prekinuo.

To je prilicno zalosno, jer sasvim sigurno znaci da je moje bice danas 100% na automatskom pilotu. Dobar dan , my name is 3PO, paranoid android and I will be your host for the evening!

Ma proci ce i to, samo kad se veceras slatko naspavam......

MLIJEKO

Ja sam mlijeko,

i crvena vrela kuhinja.

Ja sam opusten i hladan

 kao duboki modri ocean.

I izgubljen, ja sam

Zato sam okrutan

a bio bih tako njezan i mio,

samo kada bih tebe imao

I ja cekam,

cekam da se pojavis

I slab, ja sam

ali pucam od snage

I mozda ce ti moje suze posluziti

da nadjes put kuci

I ja cekam,

cekam da se pojavis...

June 10, 2005 - PUSTINJSKA RUZA

Puno puta sam slusao hvalospjeve o ljepoti arapskih zena. Medjutim nikad se nisam osobno uvjerio u te price. Imam prijateljicu koja radi kao kozmeticarka u Dubaiju. Kaze da nigdje nije vidjela ljepsih ljudi sto zena sto muskaraca.

Na mom otoku zivi svaka moguca nacionalnost pod kapom nebeskom pa se tako ovdje mogu naci i arapi raznih vrsta. Ponekad , u smiraj dana na promenadu u coporu izadju bule iz libijske ambasade, gurajuci kolica sa djecom i razdragano se kikocuci. Na vjetru leprsaju njihove skupocjene tkanine, cuje se zveket zlata a iza njih ostaje oblak teskog parfema. Kada ih tako sretnem prilikom trcanja obicno namjerno  protrcim kroz njih punom brzinom i one se uskokokodacu kao kokoske u ciji je kokosinjac upao lisac.  Naravno, ne vidis im nista osim ociju koje sjevaju na sve strane. A svaki par tih ociju prica drugaciju pricu.

O ocima arapskih zena pisane su brojne pjesme tako da sada  ne bih elaborirao na tu temu.  Ogromne su, tople , crne kao barsunasta pustinjska noc, misteriozne i duboke. Medjutim nikada nisam vidio puno vise od ociju.

Danas me je u cekaonici sacekala jedna bula. Kada je usla i zatvorila vrata iza sebe  skoro sam progutao knedlu jer je jednim gracioznim pokretom skinula svoju pokrivku i potpuno se otkrila. Bilo je to kao da je netko skinuo prekrivac sa najsjajnijeg dragulja.

Ogromne oci na porculanski bijelom licu, da mi je netko rekao da su arapske zene tako bijele ne bih vjerovao. Doduse ona je iz Kuvajta i moguce da su samo zene iz Kuvajta tako bijele. Stvarno ne bih znao.

Tesko je opisati teksturu od koje je njena put sazdana. Prvo sto mi pada na pamet je sedefasti sjaj bisera. Usne mekane i blago ruzicaste.

Nekoliko slojeva najmekse svile i tu i tamo opet izviri ta nevjerovatna mlijecno bijela glatka koza. Delikatni prsti i barsunasta crna kosa. Sve to uvijeno u njezni miris ruzinih latica.

Neke prirodne pojave uocis samo jednom u zivotu kao npr.  Halleyevu kometu . Ja sam danas spazio svoju prvu arapsku zenu u svoj svojoj ljepoti.

Treba li reci da je od mene ostala samo lokvica na podu. Sasvim sam se istopio...

June 8, 2005 - WHAT U LOOKING AT, MOTHERFUCKA'

Najmrze mi je poslije moje popodnevene pauze ici ponovno na posao. Obicno sam se najeo kao svinja, i sav sam nekako usporen. U to doba i sunce najace upekne, a nekad se desi da odradim siestu bar jedno deset minuta. Dakle to mi je najgori dio dana jer treba angazirati sve atome snage da se masina ponovno stavi u pogon.

I danas sam tako bunovan polako gmizao do svog auta a ono sto se tada dogodilo ne da me je razbudilo nego me je i sokiralo a poslije i nasmijalo. Evo jos se smijem kad se sjetim scene.

Naime u mom kvartu mjesto za parkiranje vrijedi poput zlata.  To jeste rezidencijalna cetvrt ali samo dvije ulice dalje nalazi se Riva sa svim popularnim restoranima, hotelima, trgovinama  i raznim uredima. Ljeti mi se redovno desava da uvecer kad dodjem kuci s posla provedem jos pola sata kruzeci po kvartu sa predanoscu psa gonica ne bih li ugledao slobodno mjesto za parking. Za protekla dva mjeseca imao sam ni manje ni vise nego 250 Eura kazni za nepropisno parkiranje.

U svakom slucaju danas je moje napustanje parking mjesta bilo uzrokom krvavog obracuna.  Kako sam krenuo otkljucavati kola spazio me je tip koji je bio u ulici ispred moje, i buduci da je moja ulica jednosmjerna uz skripu guma je guzicom  uletio u nju  nastojeci se pozicionirati iza mog auta nebi li osigurao mjesto za parking. Ali ne lezi vraze,  vozac, pardon vozacica koja je bila na pocetku moje ulice  nanjusila je slobodno mjesto i takodjer uz urlik guma na vrucem asfaltu nagarila po gasu. Naravno nasli su se negdje na pola mog auta i bilo je sasvim jasno da ni jedan od vozaca nece prepustiti moje mjesto onom drugom. Odmah je nastupio uobicajeni rat sirenama i najgorim bestimama koji je trajao jedno 5 minuta.

Ja se sada vec opasno nerviram jer debelo kasnim na posao,  taman sam se pripremio za verbalni obracun medjutim kada sam vidio tko je u kolima iza mene smrzao sam se. Zove se Karmen  a ja  je od miloste zovem Rusulica.  Ona inace drzi novinarnicu pored Kafica i obicno po cijeli dan poput neke narogusene bolesne pticurine sjedi u stolici ispred svoje radnje suncajuci se.  Godine joj je tesko odrediti  a na prvi pogled i spol. Mislim da su joj ramena sira od mojih, a ja sam prilicno visok i nabildan mladic. Obicno uvjek ima upaljenu cigaretu izmedju domalog i srednjeg prsta. I obicno je uvjek lose volje, vjerovatno zbog viska testosterona. 

Sjecam se jednom smo zavrsili u City of London, pub-u u kojem se uglavnom skuplja polusvijet,  tada sam je prvi put vidio. Bila je pijana kao letva i gledala je s kim ce zapodjenuti svadju.  Vjerovatno je primjetila moj zaprepasteni pogled koji nisam skrenuo dovoljno brzo i prijeteci mi dobacila : "What ' d fuck u 'r lockin' at, motherfucka'"!  Ja sam se totalno izneredio jer me je uvjek bilo strah takvih butch lezbi, naime ne znas sta bi ako te udari. Ne mozes joj vratit jer je zensko a opet ona te moze izmlatiti kao najgori ulicar.  Da ne govorim koliko bi me bilo sram da mi se tako nesto desi na javnom mjestu. Samo sam podvio rep i okrenuo se mojim prijateljima koji su umirali od smjeha i tako smo se upoznali Rusulica i ja.  To je u stvari postala interna sala i Bubble Buddy bi mi cesto znao reci - Angry Lesbians cummin' to get u!

Poslije sam joj nekoliko puta usao u ducan da kupim zvake,  i svaki put bi me smrzla svojim zmijsko ledenim ocima. Interesantno je kako mene takve pojave fasciniraju, slicno kao kad vidim nekoga bez ruke ili sa nekim drugim defektom, jednostavno ne mogu prestati buljiti.

Bilo kako bilo kada sam vidio Rusulicu kako poput razjarenog bika izlazi iz auta odmah mi je bilo jasno da je vrag odnio salu i da ce pasti krv. Zatvorio sam prozor i potpuno se ukipio gledajuci u soku kao izvlaci tipa iz auta za kragnu i trese ga kao krpenu lutku.

Tip je zatim brzinom munje upalio auto i nestao u vidu lastina repa.

Sa sve cigarom u ustima samo me je pogledala i ulazeci u svoj auto doviknula:

"What  u looking at!" "Do u want some too..."

Ne bi danas hvala, pomislim i odjurim na posao sretan sto sam ostao ziv.

June 3, 2005 - BESTIJICINE MUDRE MISLI

Citam jutros blog moje drage bestijice.

Dobra klasifikacija  

http://bestijica.blog.hr/arhiva-2005-06.html#296950

doduse samo zenskih zivotinjskih vrsta (Fali Zena - Srna).

Za musku nisam siguran, nisam se prepoznao..., bestijica tek treba upoznati neke neotkrivene zivotinjske vrste.