Tragovi na Nebu -Web Biljeznica by Cumulus Rider

January 20, 2005 - NEPODNOSLJIVA LAKOCA POSTOJANJA

ILITI SLUCAJNI SUSRETI KOJI NISTA NE ZNACE
Ove zime capuccino najvise volim piti sam. Drzati toplu solju medju promrzlim prstima i koncentrirati se samo na taj osjecaj, bez ikakvih pretencioznih misli. Polako srkutati gorkastu aromaticnu tekucinu i potpuno se stopiti sa salicom. Sada vec ponosan sto ovaj ritual mogu izvesti i bez cigarete.
Za sve ovo postoji uobicajeno mjesto na kojem se osjecam kao kod kuce, osim toga bolja kava ne postoji nigjde drugo na otoku.
Sve zapocinje razmjenom laganih posalica i prijateljskog podjebavanja sa Ziggyjem koji mi nikada nece oprostiti mojih 25 cm vise.
Medjutim kada mi posluzi kavu, ostavi me na miru jer kao i svi barmeni ima 6 culo kojim osjeca kada i o cemu s kim pricati. Dobri stari Ziggy i njegovi spiders from Mars, on zasluzuje poseban entry, mozda jednog dana...

To je sada vec uobicajena rutina kojom se proslavlja kraj prve polovice dana.
Nazalost vrlo rijetko sam sam. Prema onoj Hesseovoj- ljudi istih naklonosti traze jedni druge tako i moje utociste polovice dana privlaci ljude slicne meni. Ukoliko mi paznju ne odvuce necija interesantna konverzacija onda se zabavljam promatranjem uobicajenih likova. U svojoj glavi im dajem razne karakterne osobine, i cinim ih protagonistima najbizarnijih zivotnih drama. Neke od njih poznajem, neki su mi dragi manje a neki vise ali i jedni i drugi bez kompleksa sjedaju za moj stol kada sam sam, to je u mom kafeu sasvim uobicajena pojava. Iako se kao nesto u sebi bunim uglavnom se potajno radujem ovim slucajnim susretima i razmjeni misli sa interesantnim likovima.

Danas je sve bilo drukcije. Trebao sam se naci sa dragom osobom. Kao i obicno dosao sam tocno u minutu. Nakon toliko godina provedenih na otoku jos se nisam naucio kasniti.
Po inerciji sam krenuo ka svom uobicajenom stolu u uglu i kada sam zauzeo busiju cudeci se sto je moj stol za koji se uvjek bore mnogi, prazan u dupke punom kafeu, primjetim da se tu vec nalazi zenska torbica i paklo Merit cigareta.

Odmah mi je bilo jasno da ove stvari pripadaju zeni naslonjenoj na sank u veselom cavrljanju sa Ziggiyem.
Noge odsada do vijecnosti, na visokim petama i u salivenim hlacama, savrseno prposno dupence.
Zenske guzice su podjednako izrazajne kao i lica njihovih vlasnica, imaju svoj karakter i svoje raspolozenje. Sa ovom se gospodjicom definitivno nikada prije nisam sreo.
Kada se okrenula i krenula prema mom stolu srce mi je preskocilo jedan otkucaj. Mlada Sofija Loren, puna velika usta i siroko razmaknute velike oci ispod velikih suncanih naocala za oblacno vrijeme. Naglasak je dakle na velikom. I ona je velika, ili bolje reci visoka, a meni su visoke zene uvijek bile slaba tocka.
Sigurno nije lokalna, pomislim.

JA: Sorry I didnt realize this table was taken
ONA: Its OK, it is really my fault , you know I get restless, I cannot sit in one place,
if I was chatting with someone, then it would be different
JA: Well, you can chat with me, I dont mind

Smjesak, Slijedi upoznavanje. Zove se Marisa. Sjeda i nastavlja surkutati kavu koju je donjela sa sobom. Ja sa zaviscu gledam salicu na kojoj se u kratkim intervalima zaustavljaju njene socne usne.
ONA: You are local? You sound local but you dont look it.
JA: Well, that depends on a point of view. I am local but originally I
am from Croatia.
Njeno lice ne pokazuje nicim da je impresionirana.
JA (Sa srcem punim uobicajenog lokal patriotizma): You know, bella Dalmacia, Blue Adriatic etc.
I dalje stone face
ONA: You like it here?
JA: I wouldnt be here if I didnt , I guess. Yep, I like it here alot!
ONA: I suppose its nice, but I get claustrofobic,
its small....duboki uzdah...sometimes...opet uzdah...
...I just cannot breathe! Then I sit in the car and I drive to the cliff edge,
It gets better...
Ja sam sada vec potpuno oboren s nogu, sto njenom neukrotljivom prirodom sto njenim dekolteom. Hladan je dan, na sebi ima nekakvu sinteticku bundicu ali iz nje stidljivo proviruje savrsen dekolte. Ne bih se bunio da taj dekolte postane moj otok, uzivao bih u njegovoj klaustrofobicnosti i cinjenici da ne mogu disati medju tim grudima.

Pojavljuje se moj date. Iako je u pitanju osoba kojoj se obradujem svaki put kad je vidim, ovog puta se nevoljko okrecem od moje novopecene poznanice.
Kada sam se okrenuo nazad sa panikom primjetim da odlazi.
Ja: That was quick, not a proper way to enjoy good coffie...
Ona: I told you - I get restless.. Poklanja mi znacajni smjesak i trag svog parfema dok nestaje u sivi dan'

Social Enciclopaedia zvana Ziggy kaze sljedece:
- Tough Bitch, bivsa miss necega
- Udata za austrijskog lovatora
- Ima troje djece
Ma nisam je ja ni mislio zenit.. ipak kao da mi je netko ubacio u zeludac smrdljivu bombu. Jer nista ne smrdi gore od razocarenja.
Mislim da ce mi smrditi cijeli dan.

January 24, 2005 - Untitled Comment

Posted by Anonymous

ma šta te briga..ti imaš more...