May 7, 2005 - JEDNO VJENCANJE I JEDNA SAHRANA ILI PUT U AUSTRALIJU KOJEG NECE BITI

Prosle sedmice sam morao otici kolegi na sahranu oca.  Bio je to moj prvi ulazak u crkvu nakon dugo dugo vremena. I opet sam se podsjetio zasto mi se toliko gadi cijeli taj koncept. Koliko samo moras biti glup, neprosvjetljen i zatucan da dozvolis da se tobom manipulira na tako besraman nacin. Da ti tamo neki ljigavac predstavlja sebe kao jedinu mogucu vezu s bogom, kao olicenje duhovnosti a vidis da mu se oci zacaklise kada je krenula korpica sa dobrovljnim prilozima.

Nisam imao crnu kravatu i nisam htio kupiti crnu kravatu samo za tu priliku. Necu nikada staviti crnu kravatu. Ne znam zasto ali od same pomisli na to da stavljam crnu kravatu sav se najezim  Imao sam tamno sivu , zagasitu metalic kravatu i buduci da je na nasem malom otoku strogo pravilo da se na pogrebima nose jedino crne kravate ja sam sa svojom metalno sivom kravatom strsio u uniformiranoj masi koja je  tog sparnog popodneva ispunila crkvu. U zraku je mirisala oluja, osjecao se elektricitet i cula se daleka potmula grmljavina iako je nebo nad otokom bilo vise zuto nego tmurno, prekriveno nekom cudnom izmaglicom.

I dok su drugi u skrusenoj molitvi izvodili ubitacnu tjelovjezbu: sjedi, ustani, prekrizi se, kazi amen, klekni, ja sam sjedio poput balvana i razmisljao zasto  je meni toliko tesko da u zivotu stavim crnu krvatu....

Danas mi na stolu uz kompjutor stoji zlatna pozivnica. "Petak 13-ti, Rebecca i Oliver would like the pleasure of your company  at the celebration of their marriage..."

Gledam pozivnicu, okrecem je u ruci i vise mi nista nije jasno. Becky i Oli,  otkada postoji grupa koja se sada bthw skoro vec sasvim raspala njih dvoje  su medju nama misfitima, osobenjacima i ljudima sklonim totalno cudnim i totalno neprilicnim vezama sinonim za cvrstu old fashioned vezu. Predani i njezni ljubavnici, nekad sam ih znao  vidjeti kao dvije napuhane gugutke koje uvjek tiho gugucu negdje  na rubu grupe, tihi  a opet tako upecatljivi i prisutni. Divni ljudi  ako se izuzme Olijev totalno krebilni smisao za humor.

A onda me je neki dan kao grom iz vedra neba, usred pauze za rucak, prvog pravog ljetnog dana, dok sam se divio plavetnilu mora mirnog kao ulje, pogodila vjest. Chrissie mi je usplahirenim glasom iz mobilnog priopcila da vjencanja nece biti.

Naravno nisam nista pitao jer sam shvatio da je ona uz Becky i mogao sam u stvari cuti njene jecaje u pozadini.

Nazvao sam Olivera, medjutim nije htio primiti poziv. Samo mi je poslao sms da ce mi se javiti kasnije. Nije se javio  do danas.

Bolje , ne znam ni  sta bih mu rekao a i ne zanima me previse sta se tocno desilo. Bitno je samo da Becky i Oli vise ne postoje kao item. i to je ono sto me duboko uznemirava. I bas sam sada nesrecan dok prevrcem zlatnu pozivnicu u ruci, slusam AY AMOR, Bola d nieve - sa Almodovarovog soundtracka i razmisljam kako  Becky i Oli nikada nece vidjeti velik koraljni greben ni crvenu  stjenu na kojoj su misteriozno bez traga nestale dvije djevojcice pocetkom stoljeca prilikom skolskog izleta. Zadnjih dana njih dvoje nisu ni o cemu drugome mogli pricati nego o tom svom medenom mjesecu u Australiji....