June 16, 2005 - KONCENTRICNI KRUGOVI SAMOOBMANE ili jedna savrseno povrsna materijalisticka prica
Prvo cu vam ispricati pricu koja me je potakla na cijelu ovu spiku,
C. je dobrano zagrizla u drugu dekadu svog zivota. Objektivno nije neka savrsena ljepotica ali daleko od toga da je ruzna. U stvari posjeduje prilicnu dozu seksipila. Ima fenomenalne velike grudi i divnu mekanu kozu. Uvjek je tip top sredjena, od isfrizirane kose do malog noznog prsta. Na njoj su uglavnom najpoznatije marke bilo da je u pitanju parfem ili suncane ocale. Radi za neku privatnu superekskluzivnu aviokompaniju koja se bavi jedino mega rich klijentima. Non stop je u pokretu, danas je tu, sutra u Nairobiju a preksutra u Parizu. Jednom mi je donjela sliku Brad Pitta sa njegovim autogramom, osobno joj je dao citav pregrst tog jutra kada je u njenom avionu sletio na nas otocic. Bilo mi je neprijatno pokakiti se na njen entuzijazam pa sam je prihvatio hineci odusevljenje. Medjutim puno vise me je ushitila kad je je donjela korpu punu ananasa, papaya i manga - svjeze iz Kameruna. C. u sustini ima vrlo malo slobodnog vremena, a cak i kad ga ima provodi ga uglavnom na mobilnom telefonu. Druzenje s nama joj dodje kao neka usputna radnja prilikom egzistencije na mobilnom. Nekad se iznenadim kako joj mozak fenomenalno radi, vozi nas kuci iz nocnog provoda, svi smo pripiti a ona momentalno recitira citav itenerary za let od broja aviona do vremena poljetanja i sletanja. Sve to u ZULU vremenu - he he - zahvaljujuci C.znam sta je ZULU vrijeme. Sve u svemu C. je OK cura, mozda joj fali malo dubine ali radi na tome. Ide u skolu filozofije i jako se voli baviti spiritualnim stvarima, mada ponekad pomislim da to radi iz pomodarstva. Ono sto je najvaznije C. je odan prijatelj . Odlican je slusaoc i obozava se baviti tudjim problemima i tudjim poslovima, totalno se uzivi u bilo kakvu situaciju i jako je strpljiva .Zato je valjda tako i uspjesna u svom poslu.
C.zivi sama u staklenom dvorcu na morskoj hridi. Nema ozbiljnu vezu vec godinama i u stvari to sad izgleda sasvim prirodno. Ne mogu niti zamisliti C. u vezi s bilo kim drugim osim sa njenim mobilnim telefonom ili sa misterioznim starijim ljubavnikom koji zivi u Parizu.
L. je simpatican momak. Dobrano zagrizao tridesete. Radi kao zemljomjerac (ovu rijec sam izmislio, u vrijeme dok sam ja zivio u hrvatskoj to se zvalo geodet ). Ima 4 wheel drive dzipa, a za lijepo vrijeme ima i Harley Davidsona sa svim odgovarajucim accesories od sjajne kacige do originalne harley kozne jakete i rukavica  (mozda malo prejak smiley ali ajde). Ima i dasku za surfanje i omanju jahticu. samozaposlen je i cesto juri za valovima po citavom svijetu. Ne treba ni reci da se cure lijepe kao blesave. Unatoc svemu tome on je uglavnom single od kad ga znam. Zivi sam u kamenom dvorcu . Ne bih rekao da je pretjerano dubok. Nije najugodniji sagovornik i uopce ne zna slusati ali se uvjek trudi i zato mu treba odati barem malo priznanje.
I on se pali na spiritualnost and all that crap i opet kao i slucaju C. ubjedjen sam da je to najvise iz pomodarskih razloga, mada i ovdje postoji istinska iskra. A gdje postoji iskra postoji i mogucnost da se razbukta vatra. Ma L. je sasvim OK momak kad se naviknes na njegovu djetinjastu opsjednutost samim sobom (uostalo gdje bas ja od svih ljudi da o tome drzim pridike).
Ukratko ja sam ubjedjen da su C. i L. stvoreni jedno za drugo kao dva komadica puzzle slagalice. Vole iste stvari, imaju kompatibilne karaktere i tjela. Jedno vrijeme su cak i izlazili zajedno, medjutim sve je ostalo samo na tome. C. je izjavila kako je L. neugledan, kako ga je jednom zatekla musavog i kako on u stvari nije njena liga. L. mi je preko capuccina neki dan izlozio cijeli traktat o tome zasto ne moze sebe nikako vidjeti sa C. Kad sve zbrojis i oduzmes u stvari je dao iste razloge kao i C.
Nista posebno, jos jedna od prica sa otoka koji vrvi kao mravinjak u kojem se sudaraju i odbijaju tisuce ljudskih dusa poput plutanih cepova koji plutaju u kadi punoj vode.
Medjutim ja se cijelo vrijeme pitam koliko smo u stanju stvarno sagledati sebe. Koliko je slika koju o sebi imamo objektivna?
Kako u stvari doci do objektivne istine? Tko nam to moze reci, cak i ako se usudimo nekoga pitati i ako nas taj netko odluci nagraditi svojim iskrenim misljenjem dali cemo dobiti objektivnu istinu ili opet neciju subjektivnu projekciju.
Ili mozda jednostavno ne postoji objektivna istina! Mozda je poanta zivota kompatibilnost subjektivnosti.
A mozda jednostavno ne treba o svemu previse razmisljati, mozda samo treba nauciti slusati glas srca i osjetiti toplinu koju isijava necija dusa...
| 
