July 6, 2005 - TO THE LONELY MOUNTAIN AND BACK
When you set out on your journey to Ithaca, pray that the road is long, full of adventure, full of knowledge.
The Lestrygonians and the Cyclops, the angry Poseidon-do not fear them:
You will never find such as these on your path if your toughts remain lofty , if a fine emotion touches your spirit and your body.
The Lestrygonians and the Cyclops, the fierce Poseidon you will never encounter, if you do not carry them within your soul, if your heart does not set them up before you.
Pray that the road is long.
That the summer mornings are many, when, with such pleasure, with such joy you will enter ports seen for the first time...
Constantine Cavafy (1863-1933)
 
Voda je bistra i hladna - u sebi nosi svjezinu planinskih snjegova i svo znanje praiskona.
 
Voda je divlja, brza i silovita - u sebi nosi energetski naboj zemlje koju ispira.
Voda je dobra, pitka i ljekovita - u sebi nosi sjaj glatkog kamenja i zelenilo smaragdne sume.
Voda je bistra - u njoj se ogledaju sumske nimfe.
 
Za vodom zude svi atomi moga bica. U njoj utapam zedj koze i sluzokoze.
 
Vodom hladim vrelinu lipanjskog sunca. Ponovno rodjen na svoj rodjendan.
Nestajem u zrcalu kristalno plavog neba, gubim se u odrazu najzelenijeg zelenila.
Dok mi ledni brzaci presjecaju dah sretan sam sto jesam i sto sam ovdje i sada,
cijelo moje bice vristi u ekstazi sjedinjenja sa majcicom zemljom,
vodeni stvor - ponovno u svom domu, jedno sa vodom.....
Da, ona tockica u rijeci sam ja
Dakle odakle poceti, pa eto ja sam poceo od mog prvog susreta sa vodom. Susreta koji cu cijeli zivot pamtiti, jer je tog dana Magicna Rijeka pocela uticati u moje bice i ispunjavati sve moje krvne sudove da ih vise nikad ne napusti.
Mozda prvi susret s rijekom...
A kad je proslo to ludilo izazvano opojnom vodom, potpuno sam opcinjen i opijen vilinskom sumom.
Jatima leptira koji nenaviknuti na ljude svaki cas slecu na mene ili camac.
Najrazlicitijim nijansama zelene boje. Svakog casa ocekujem Galadrijel da se pojavi iza prvog drveta.
 
 
Suma beskrajno duboka, iskonska i predpotopna, svjezi zrak otezan mirisom mahovine presjeca cvrkut ptica koji u dugotrajnom ehou odjekuje medju drvecem, zujanje i lepet krila najrazlicitijih insekata. .
 
Da, ovdje sve buja zivotom, dvije grimizno crvene bube , kakve nikad u zivotu nisam vidio besramno kopuliraju pred mojim ocima.
Zivot u najrazlicitijim bojama i oblicima...
 
I odjednom osjecas u sebi iskonski , u genima zapreteni zov prirode, cudnu zelju da bjesomucno trcis po mekanom sumskom tepihu ili uz urlik pocnes zavijati sa oborenog balvana obraslog mahovinom...
Neizmjerno divljenje...
A onda nazad na rijeku
 
I pocinje rock and roll...
 
 
I nista bez dobrog kormilara, covjek koji zna svaki kamen i svaki brzac...
 
Nakon brzaca i sunca koje nemilosrdno przi osvjezenje...
 
I ponovno u gostima kod Galadrijel,
 
I put se priblizava kraju, zbog toga mi je i osmjeh kiseo
sa sjetom se pozdravljam sa nasim camcem...
A i kamp je zasluzio da ga spomenem...
kao i hrana,
 
i za kraj jedna smisna cura
|
